INTERNET
I eto opet duža pauza. Nije da ne radim ništa jer puno je novih stvarčica nastalo, nego jednostavno ne stižem sve što želim napraviti.
Odlučila sam malo drugačije sagledati svoju situaciju...preselila sam se u drugi kantun da se malo vidim iz tog kuta :D . I moram priznati ne sviđa mi se što vidim.
Uglavnom sam razmišljala o tome kako su prije žene stizale puno toga napraviti bez ikakvih pomagala...dobro bilo je puno žena u jednoj kući uglavnom, ali ipak. E sad... uz dosta pomagala ja ne stižem napraviti nego osnovno i najosnovnije. Zašto? Ne gledam tv i trebala bi imati nešto više vremena, ali ga nema.
Internet!!! i sve njegove blagodati! Ne gledam tv ali sam on-line 0-24h. Radi laptop koji jadan rikava koliko je uključen, dobila od muža stari pametni mobitel pa sam i tamo "na liniji". Pa skype, pa štotigajaznamštosvene. Neprestano nešto pišti i odvlači me od stvari koje treba obaviti.
Ponekad je potrebno problem osvijetliti i nazvati ga pravim imenom da bi se mogli suočiti s njim. E pa moje suočavanje počinje :D
Znam da zbog napretka mog posla moram biti na internetu za slučaj kakve narudžbe i neprestano objavljivati neke sadržaje da bi stranica imala dobru statistiku, ali nekako mi je draži moj mir. Vrijeme za provjeru poruka svako toliko se provuče i na "samo da vidim ovo i ovo i ovo". Vrijeme za provjeru poruka će biti u jutarnjim satima uz jutarnju kavu ali nikako da bude primarna stvar jer se može pogledati i navečer kad dječica spavaju.
Svi se nekako žale na to da moraju raditi 7 dana u tjednu uz tu i tamo slobodan dan, i isti ti žele da im je dostupno sve 0-24h 7 dana u tjednu. Lako je upasti u tu zamku pa i nauštrb obitelji. Zaista ne želim da me djeca kad odrastu pamte po tomu što sam sjedila za laptopom okrenuta prema njima leđima... oni zaslužuju puno više!
Problem se kao duhanski dim zavuče u sve pore... Kad se ne stigne sve napraviti kreće i nervoza i prebacivanje sebi...ma sve se poremeti.
Sve u svemu nije Nova godina, nije početak mjeseca ali je ponedjeljak i vrijeme za promjene sad i odmah :D
Vrijeme je da svoje želje i planove polako ostvarujem bez nervoze polako korak po korak...siguran korak. Ako se dogodi da posao neće ići...nema veze jer nije u šoldima sve (iako su potrebni), ima puno više u dječjem oku, zagrljaju malenih mekanih ručica i onom " mama ja te jako puno volim!".
Pozdrav
Kanarita :)
