INTERNET 

I eto opet duža pauza. Nije da ne radim ništa jer puno je novih stvarčica nastalo, nego jednostavno ne stižem sve što želim napraviti.
Odlučila sam malo drugačije sagledati svoju situaciju...preselila sam se u drugi kantun da se malo vidim iz tog kuta :D . I moram priznati ne sviđa mi se što vidim.
Uglavnom sam razmišljala o tome kako su prije žene stizale puno toga napraviti bez ikakvih pomagala...dobro bilo je puno žena u jednoj kući uglavnom, ali ipak. E sad... uz dosta pomagala ja ne stižem napraviti nego osnovno i najosnovnije. Zašto? Ne gledam tv i trebala bi imati nešto više vremena, ali ga nema.
Internet!!! i sve njegove blagodati! Ne gledam tv ali sam on-line 0-24h. Radi laptop koji jadan rikava koliko je uključen, dobila od muža stari pametni mobitel pa sam i tamo "na liniji". Pa skype, pa štotigajaznamštosvene. Neprestano nešto pišti i odvlači me od stvari koje treba obaviti.

Ponekad je potrebno problem osvijetliti i nazvati ga pravim imenom da bi se mogli suočiti s njim. E pa moje suočavanje počinje :D

Znam da zbog napretka mog posla moram biti na internetu za slučaj kakve narudžbe i neprestano objavljivati neke sadržaje da bi stranica imala dobru statistiku, ali nekako mi je draži moj mir. Vrijeme za provjeru poruka svako toliko se provuče i na "samo da vidim ovo i ovo i ovo". Vrijeme za provjeru poruka će biti u jutarnjim satima uz jutarnju kavu ali nikako da bude primarna stvar jer se može pogledati i navečer kad dječica spavaju.

Svi se nekako žale na to da moraju raditi 7 dana u tjednu uz tu i tamo slobodan dan, i isti ti žele da im je dostupno sve 0-24h 7 dana u tjednu. Lako je upasti u tu zamku pa i nauštrb obitelji. Zaista ne želim da me djeca kad odrastu pamte po tomu što sam sjedila za laptopom okrenuta prema njima leđima... oni zaslužuju puno više!

Problem se kao duhanski dim zavuče u sve pore... Kad se ne stigne sve napraviti kreće i nervoza i prebacivanje sebi...ma sve se poremeti.

Sve u svemu nije Nova godina, nije početak mjeseca ali je ponedjeljak i vrijeme za promjene sad i odmah :D
Vrijeme je da svoje želje i planove polako ostvarujem bez nervoze polako korak po korak...siguran korak. Ako se dogodi da posao neće ići...nema veze jer nije u šoldima sve (iako su potrebni),   ima puno više u dječjem oku, zagrljaju malenih mekanih ručica i onom  " mama ja te jako puno volim!".

Pozdrav
Kanarita :)

Kruh naš svagdašnji

Prije nešto više od 2 mjeseca kad smo slavili Zvrkičin treći rođendan napravili smo rošadu po stanu. Kako je TV završila na mjestu di nema priključka za antenu, a sobna antena nam se nije baš kupovala, televizija je pala u 100-ti plan. Mogu reći da smo se preporodili. Ne slušamo puste najave bombastičnih vijesti, filmova, reklame...sad uopće ne znam koji su naaajnoviji i najpoularniji proizvodi. Doduše djeca su više na crtićima s neta al opet s druge strane mirniji smo jer živimo u donekle "neznanju" i više smo posvećeni jedno drugom.

U ovom proteklom periodu zapostavljanje tv-a nije jedina novost :D Prilikom obiteljskog ručka kod mojih roditelja mama je ispekla kruh...doduše često ona to umijesi i ispeče što ispod peke što u pećnici. I tako dan poslije rekoh nisam stvarno dugo mijesila kruh pa ajde idem probati. Ispa je malo bljutav al jako fin. I tako je krenula moja avantura sa kuhanjem kruha na veliku radost cijele obitelji. Muž radostan jer ne mora svaki dan juriti u dućan i čekati u redu za kruh, zvrkica mijesi i pravi svoju bubicu, a maleni obožava zavući prstiće u rupice na kruhu i naravno papati i mrviti po stanu :)

Često sam znala razmišljati o ljudima koji rade u trgovini od jutra do sutra i svetkom i petkom al i dalje se događalo da smo nedjeljom jurili u dućan. Ovako nedjeljom ne idemo u dućan i znam da to neće promijeniti radno vrijeme tim ljudima al barem im mi nećemo zasmetati taj dan :)

Želim reći da "kruh naš svagdašnji" nije samo kruh koji konzumiramo ili možda ne jer želimo izgubiti koji kg već on obitelj spaja, oplamenjuje i drži zajedno.

POSPREMANJE - TORTE - PROSLAVE

I tako mogu reći da je plan uspio...Police za moju radnu sobu naručene....jeeeeeej, stan pospremljen, proslava u vrtiću uspjela, prvi dio proslave kod kuće uspio također i još saaaaaaaaaaaaamo jedna proslava...
Evo i torti. Kartonska torta za vrtićku proslavu

I torta za papanje

Mama je dala sve od sebe :)
A sad u nove radne pobjede jer puno je posla za napraviti i narudžbi za završiti. Svima želim ugodan i produktivan radni tjedan :)

POSPREMANJE

Žene uglavnom pospremaju pred velike blagdane pa rade generelku. Neki su napravili biznis i cijelu filozofiju oko pospremanja stana...pa savjetnici za pospremanje pa agencije za pomoć pri pospremanju. Za takve izlete nemam novca niti vremena pa pospremanje kod mene izgleda puuuno drugačije...
U glavi zamislim napraviti hrpu stvari u najmanju ruku pozlatiti svoj dom i onda se dogodi cijeli niz nepredviđenih situacija i završim na tomu da pospremim tako da bude koliko toliko pristojno. Prije me to strašno nerviralo jer ne stižem i nije sve kako bi ja htjela al sad sam se izdigla iznad tog problema pa mogu reći da ima dana kad me to ne brine :D
Ponekad kad netko nazove i kaže da stiže za pola sata u najmanju ruku činim čuda po stanu. Uglavnom je dovoljno pokupiti veliku količinu igračaka i usisati da imam osjećaj da je to novi stan i da je sve u savršenom redu mada mislim da se mnogi ne bi sa mnom složili i po njima bi stan i dalje bio u neredu.
Za nekoliko dana moja zvrkica puni 3 godine i moramo to proslaviti. Stižu i gosti tako želim da stan bude sređen, a i tortu treba napraviti jer je mlada dama poželjela sirenu. Pronašla sam tutorijal pa uz nešto sreće uspjet ću ja to. Tutorijal je na ovom linku http://www.lovelytutorials.com/forum/showthread.php?t=2770

A sad odo ununat mladog gospodina pa se baciti na čišćenje i pospremanje :)

Na početku godine - početak

Pokušavala sam nekoliko puta pisati blog i nekako se svaki put to pretvorilo u par postova i ni makac dalje. Ove godine sam se odlučila posvetiti pisanju malo više... i pisanju i poslu da ga napokon postavim na noge :D
Dosta je teško išta napraviti s dvoje malene dječice, a da ne spominjem izradu raznoraznih rukotvorina, pisanje bloga gdje bi trebalo nešto pametno napisati i pokušavati započeti vlastiti posao. Odlučila sam stoga da ovaj blog bude nešto kao dnevnik i motivacija meni na tom poslovnom putu, a možda i inspiracija ze nekog tko zaviri u ovaj kutak. Uostalom ako to mogu mame u Americi i bliže (jer sam naišla na more blogova koje pišu mame kod kuće sa dječicom) mogu i ja.
A ovo su moje rukotvorine  https://www.facebook.com/pages/Kanarita-rukotvorine-handmade/171926892843674?sk=photos_albums
 
Kanarita