Prije nešto više od 2 mjeseca kad smo slavili Zvrkičin treći rođendan napravili smo rošadu po stanu. Kako je TV završila na mjestu di nema priključka za antenu, a sobna antena nam se nije baš kupovala, televizija je pala u 100-ti plan. Mogu reći da smo se preporodili. Ne slušamo puste najave bombastičnih vijesti, filmova, reklame...sad uopće ne znam koji su naaajnoviji i najpoularniji proizvodi. Doduše djeca su više na crtićima s neta al opet s druge strane mirniji smo jer živimo u donekle "neznanju" i više smo posvećeni jedno drugom.
U ovom proteklom periodu zapostavljanje tv-a nije jedina novost :D Prilikom obiteljskog ručka kod mojih roditelja mama je ispekla kruh...doduše često ona to umijesi i ispeče što ispod peke što u pećnici. I tako dan poslije rekoh nisam stvarno dugo mijesila kruh pa ajde idem probati. Ispa je malo bljutav al jako fin. I tako je krenula moja avantura sa kuhanjem kruha na veliku radost cijele obitelji. Muž radostan jer ne mora svaki dan juriti u dućan i čekati u redu za kruh, zvrkica mijesi i pravi svoju bubicu, a maleni obožava zavući prstiće u rupice na kruhu i naravno papati i mrviti po stanu :)
Često sam znala razmišljati o ljudima koji rade u trgovini od jutra do sutra i svetkom i petkom al i dalje se događalo da smo nedjeljom jurili u dućan. Ovako nedjeljom ne idemo u dućan i znam da to neće promijeniti radno vrijeme tim ljudima al barem im mi nećemo zasmetati taj dan :)
Želim reći da "kruh naš svagdašnji" nije samo kruh koji konzumiramo ili možda ne jer želimo izgubiti koji kg već on obitelj spaja, oplamenjuje i drži zajedno.
Nema komentara:
Objavi komentar